Ivan Capan završio juniorski staž sa dvije medalje

Često podvlačimo crtu - nakon što završimo školu, odradimo neki posao, dođemo u određene godine... Sportaši vole ocjenom zaokružiti sezonu i izvući iz nje neku pouku ili motiv. Ivan Capan sa zadovoljstvom je zaključio:- Sve je ispalo super. Na juniorskom EP sam dobio samopouzdanje, trenirao sam nakon Helsinkija i održavao formu, no, nisam se nadao uspjehu u Singapuru.

Prvo je došla bronca, onda, kad bi bio presretan zbog bilo kakve medalje - zlato. Obje medalje na 50 m prsno. Na 100 m je i u Helsinkiju i u Singapuru bio peti. - Želio sam pedeseticu plivati ispod 29 sekundi, ali kada sam u polufinalu otplivao 29.10, rezultat me je malo prodrmao. Ali dečki su mi rekli, imaš medalju. Ne zlatnu, naravno! Na nju nitko ni pomislio nije.

A onda je na semaforu uz broj jedan zasvijetlilo njegovo ime i 28.55, juniorski rekord Hrvatske. Je li primijetio da je za stotinku sekunde popravio rekord s JEP-a? - Nije baš da me je bilo briga za rekord u tom trenutku - nasmijao se.

Na Olimpijskim igrama mladih nastupilo je 25 mladih hrvatskih reprezentativaca u devet sportova. Jedino zlato donijelo je plivanje i - Ivan Capan. Kada je postao svjestan velikog uspjeha?

- Kad sam se vratio u Zagreb. U Singapuru su bili plivači iz cijelog svijeta, bio sam jedini Hrvat koji je osvojio zlato - bile su to povijesne, prve Igre.

Europska bronca i olimpijsko zlato. Medalju iz Helsinkija je očekivao, njegov drugi rezultat u Europi na 100 m prsno bio je dobra preporuka. Obećao si je da će dati sve od sebe. A i u Singapuru je već nakon kvalifikacija osjetio da bi "moglo biti nešto". Koja mu je draža?

- Rekao bih da su obje jednako važne. Da nije bilo bronce, možda ne bi bilo ni sigurnosti...

A onda ni zlata. Pred nekih 2.000 Singapuraca, Mabel (Sulić), dva Ivana (Biondić i Levaj) i nekoliko ljudi iz vodstva puta.

- Dobio sam puno čestitki. Cura me je zvala poslije utrke, platila je puno, ali isplatilo se. Upravo njoj, Maji Ostojić koja je i bivša plivačica, posvetio sam obje medalje. Cijelo vrijeme je bila uz mene, bila mi je podrška kada sam bio u krizi.

Je li njegov uspjeh komentirao godinu dana stariji brat Hrvoje koji još uvijek pliva u Mladosti?

- Čestitao mi je, ali se i našalio da je sada malo ljubomoran.

Zimi, doista, Ivan nije sjajno izgledao.

- Dva puta sam se razbolio, izgubio sam nekih mjesec dana treninga, dosta sam podbacio na zimskom državnom. U sezonu sam krenuo s Aleksandrom Seleznjevim (Mladost), početkom travnja počeo sam raditi s Perom Kuterovcem (ZPK). Zna biti teško kada ste na bazenu 5-6 sati dnevno, teško je ustajati u 6 sati, svaki dan gledati pločice... Ali, sve se isplatilo. Nisam mogao dobiti bolji poticaj - priznaje.

S juniorskim stažem se polako oprašta. Pred njim su seniorski izazovi, mnogo jača konkurenciji, novi ogledi s velikim dečkima...

- Očekuje me EP u 25-metarskom bazenu, vjerojatno SP u 50 metara u Šangaju, više volim veliki bazen i nakon ovih, jedva čekam Olimpijske igre u Londonu. Nadam se da će biti iste kao u Singapuru.

Nitko ne bi imao ništa protiv.