Ivan Biondić- juniorski rekorder Hrvatske na 100 leđno
Dugo je ljeto ostavio iza sebe, a u slobodni tjedan odlično mu se uklopio maturalac. Madrid, Barcelona i prijatelji. Kud ćeš bolje! - Bilo je super - rekao je prepuštajući sjećanjima lijep komadić ljeta. Već drugoga dana bio je na nastavi. I na bazenu, naravno. Ivan Biondić s posljednjom juniorskom godinom oprostio se, možda ne kako je sanjao, ali ipak zadovoljan. - Samo je juniorsko EP bilo malo lošije, jedna mala crna točka, ostalo je sve, i zimi i ljeti, bilo super. Na skupu najboljih juniora Europe u Helsinkiju osvojio je 13. mjesto na 100 m leđno (57.82), na 200 je završio 14. sa 2:05.46 iako je u kvalifikacijama imao osmi rezultat (2:04.73)... - Imao sam malo veća očekivanja. Cijelu smo se sezonu spremali za JEP pa sam puk?o. Dojam je u potpunosti ispravio na Olimpijskim igrama mladih u Singapuru. Na 100 m leđno bio je šesti s juniorskim rekordom Hrvatske (56.88), na 200 metara bio je blizu medalje; u kvalifikacijama treći (2:03.67), u finalu četvrti (2:03.40). - Na 200 sam ušao u vodu i odmah sam znao da je to ono. Mislio sam da ću popodne eksplodirati.
Dugo je ljeto ostavio iza sebe, a u slobodni tjedan odlično mu se uklopio maturalac. Madrid, Barcelona i prijatelji. Kud ćeš bolje!
- Bilo je super - rekao je prepuštajući sjećanjima lijep komadić ljeta. Već drugoga dana bio je na nastavi. I na bazenu, naravno.
Ivan Biondić s posljednjom juniorskom godinom oprostio se, možda ne kako je sanjao, ali ipak zadovoljan.
- Samo je juniorsko EP bilo malo lošije, jedna mala crna točka, ostalo je sve, i zimi i ljeti, bilo super.
Na skupu najboljih juniora Europe u Helsinkiju osvojio je 13. mjesto na 100 m leđno (57.82), na 200 je završio 14. sa 2:05.46 iako je u kvalifikacijama imao osmi rezultat (2:04.73)...
- Imao sam malo veća očekivanja. Cijelu smo se sezonu spremali za JEP pa sam puk?o.
Dojam je u potpunosti ispravio na Olimpijskim igrama mladih u Singapuru. Na 100 m leđno bio je šesti s juniorskim rekordom Hrvatske (56.88), na 200 metara bio je blizu medalje; u kvalifikacijama treći (2:03.67), u finalu četvrti (2:03.40).
- Na 200 sam ušao u vodu i odmah sam znao da je to ono. Mislio sam da ću popodne eksplodirati.
Nije išlo. Samo dvije stotinke zaostao je za osobnim, 12 za rekordom Gordana Kožulja koji traje već 16 godina.
- To mi se dogodilo već tri puta, računam li kvalifikacije i četiri. Ne znam zbog čega. Da znam, odmah bih popravio.
Iz Singapura mu je ipak draža stotka.
- Istina, bio sam šesti, ali utrka je bila izuzetno jaka. Ali, bio je rekord, i sve - objašnjava Ivan.
Počeo je plivati sa šest. Dvije godine stariji brat Josip na bazen je došao zbog astme, a Ivana su roditelji poslali s njim. Prvi trener bila mu je Marija Pamuković, sada već petu radi s Vladom Petkovićem. Danas ima između 220 i 230 medalja. Sjeća se i prve.
- Bilo je to u Plivačkoj školi. Znam da ju je brat prvi osvojio. Ja sam bio nesretan, no, na idućem natjecanju uzeo sam je i ja. Bilo je zlato.
Sljedeća sezona nosi nove izazove, ali medveščakovac Ivan sanja Olimpijske igre.
- Volio bih otići u London. Šanse imam, samo treba raditi. Kožulj i Strahija više nisu konkurencija, oprostili su se od reprezentacije. Cvitković je tu, ali mora se vratiti nakon mononukleoze...
Pohađa 4. razred Gimnazije Tituša Brezovačkog, kad bi išlo po srcu, prema onome što ga zanima, upisao bi FER ili strojarstvo. Naporno trenirati i studirati na zahtjevnom fakultetu vjerojatno je nemoguće uskladiti.
- Morat ću dobro razmisliti. Bilo bi jednostavnije otići u Ameriku, ali trenutačno mi je prvi izbor Hrvatska.
Ambiciozan je, dobri rezultati ga guraju.
- Gušt mi je natjecati se s boljima. Konkurencije nikad dosta.
Kosa mu je poduža, uredna. Pazi da je redovito podšišava. Ne radi mu probleme u vodi?
- Stavim je pod kapicu. Da nečem služi ta kapica - nasmijao se Ivan. I produžio na trening.
