Hrvatski plivački savez
Plivači

Borčilo s dva rekorda u jednoj utrci

Borčilo s dva rekorda u jednoj utrci

Četrnaestogodišnji Borna Borčilo (4.4.1996), prišao je treneru Miri Žeravici i hvatajući zrak, protisnuo:
- Umro sam!

Onda ga je, već lakše dišući, upitao:
- Treneru, da se prvo rasplivam?

Za to vrijeme ga je Žeravica ukratko ocrtao:
- Radišan je, poslušan, dobar, a mangup.

Nakon desetak minuta Borna se vratio i još neko vrijeme primao čestitke.
Zaslužio ih je. Član Sisak Janafa u jednoj je utrci otplivao dva kadetska rekorda koja je, istina, trener najavio organizatoru. A od ekipnog PH (4. prosinca) do Mitinga rekorda (22. prosinca) pet puta je rušio rekorde na 50 i 100 m prsno, tri u 25 i dva u 50-metarskom bazenu. Veliki su pali na međunarodnom mitingu u Mariboru. Na listi rekordera zamijenio je primorjaša Andreja Arbanasa (Primorje CO) na 50 i Ivana Capana koji je tada plivao za Mladost na 100 m prsno. Na pedesetici je popravio 5,5 godina stari rekord sa 31.33 na 31.10, a na stotki 4,5 godina staro Capanovo vrijeme za desetinku, sa 1:08.96 na 1:08.86.

U Zagrebu je, pak, na 50 cilj dotaknuo za 30.85 (stari rekord Antonija Omičevića iz ZPK-a iznosio je 30.96), a na 100 se štoperica zaustavila na 1:06.89. Svoj i kadetski rekord popravio je za pet stotinki.
- Ujutro sam želio skinuti rekord na 50, ali otplivao sam 31.25. Popodne sam odlučio popraviti ga na 50, a onda, bude li snage i na 100.

I uspio je. Iako je "umro".
- Pa zadnjih pet metara je uvijek teško - objasnio je.
Čim je ušao u cilj, bacio je pogled na semafor. Drugi je pogled otišao do trenera.
Imao je dogovor s njim.
- Dig'o je palac. Znao sam, i na 50 je pao.

Prvo je počeo trenirati nogomet. U školu plivanja došao je s pet godina, a kako je išao i u školu stranih jezika, morao je odlučiti - nogomet ili plivanje. Nije požalio.

Danas Borna ima 120, 130 medalja, najdraža tehnika definitivno mu je prsno kojem se vratio u listopadu prošle godine nakon što je neko vrijeme plivao kraul, a misli da je prvu medalju osvojio u štafeti "il' tak nešto, nisam siguran".

Kako se osjećao kad je na ekipnom PH srušio svoj prvi rekord (100 m prsno 1:06.94)? Je li mu se nadao?
- Dobrom rezultatu, kad dobro radiš, uvijek se nadaš. Ali iznenadio sam se i bio jako sretan.

A koja mu je medalja najdraža?
- Sve su trudom postignute, sve su mi jednako drage.

Borna nije opterećen konkurencijom.
- Ja plivam svoju utrku, konkurencija mi je poticaj. Drago mi je ako dobijem, ali da mi je to najbitnije u životu...

Međutim, snove ne skriva. Kao ni uzore.
- Svi su mi na svoj način uzori, htio bih postići neki veliki rezultat, otići na SP, EP i OI.

Kad ide u školu, trenira šest puta tjedno, svaki dan osim nedjeljom. A kakav je učenik?
- U sedmom mi je prosjek bio 4,79, ove na polugodištu 4,80.
Zar ste sumnjali? Nakon osnovne će najvjerojatnije u gimnaziju u Sisku. I naravno, i dalje trenirati. Da bi ostvario snove.

Izlazno je godište. Kad je prije tri godine postao kadet, počeo ga je trenirati Miro Žeravica, bivši vrhunski plivač i prvak Europe na 50 m leđno. Kako se slažu?
- Super, meni je trener savršen!
A svađaju li se?
- Ne, slušam što trener kaže i to napravim - nasmijao se.

Za koji dan ulazi među mlađe juniore. Pred njim su novi izazovi!

Još iz arhive

Sve vijesti